Svi moji prijatelji koji su došli u Beograd redovito bi povlačili paralele između Zagreba i Beograda. Nikada mi to baš nije bilo jasno. U redu, ima tu nekih sličnosti. Primjerice, Beograd je, baš kao i Zagreb, podijeljen Savom na (stari) Beograd i Novi Beograd. Nekako mislim da tu svaka sličnost završava. Dok je Sava u Zagrebu tek rijeka koja razdvaja dva različita dijela grada, u Beogradu imaš osjećaj da ih ta ista rijeka spaja. Život se odvija na Savi. Tu su restorani, noćni klubovi, predivna priroda, najljepši pogled na svijetu, prostor za odmoriti duh i tijelo. Zakoračiš par koraka s Terazija i, hop, evo te na Savi. A onda prijeđeš most i shvatiš da si u Novom Beogradu. Tu je sve nekako drugačije, a opet znaš da si i dalje u Beogradu, onom gradu koji toliko obožavaš. Neobične, visoke zgrade (oblakoderi, tako sam čula da ih ponekad zovu) zgruvane u blokove doimaju se kao da su izgrađene od lego kocaka. Život ne prestaje kad prijeđeš rijeku. I dalje čuješ zvonke glasove, dječicu kako zuje poput malih pčelica, automobile, tramvaje i autobuse.
Uvijek nekako zalutam i Novi Beograd. Ne poznajem ga pretjerano (dobro, ne poznajem ga uopće, možda one tržne centre), no strašno me privlači. To sa Novim Zagrebom nikad nije bio slučaj.
Nema komentara:
Objavi komentar