
Više nema sumnje da je jesen stigla u grad. Uglavnom i dalje dominira zelena boja gdje god se okrenem, tek
je poneko drvo prošarano jesenjim bojama. Beograd izgleda nekako pun. Mora da je to zbog gotovo zimskih jakni na koje su nas temperature blizu 0 natjerale. Možda i zbog šarenih kišobrana iznad glava koje štite od kiše koja je nekoliko dana neumorno padala. Počela je nastava i grad je pun veselih školaraca. I njihovih velikih i teških školskih torbi. A onda je napokon prestala kiša. Zasjalo je sunce i jesen je pokazala svoju pravu, divnu narav. Entuzijastični šetači promolili su nos i preplavili grad do te mjere da ga jedva možeš i vidjeti. Hvata se posljednje mjesto na suncu u Knez Mihajlovoj i skuplja energija da se što lakše prebrodi zima. On je izašao na balkon i rekao da miriše na zimu. Moj nos uslijed prehlade već dobrih tjedan dana ne funkcionira. Moram mu vjerovati. Ustala sam rano. I sama se bacam na hvatanje ovih divnih jesenjih zraka sunca. Bilo bi šteta ne iskoristiti ovakav divan dan za nešto ludo i neplanirano.
Nema komentara:
Objavi komentar