Oktobar. Tako ovdje zovu listopad. I priznajem da ima više smisla. Ali ako sam nešto naučila u posljednjih godinu dana, onda je to da često nije važno kako ćemo nazvati neku stvar, osobu ili osjećaj. Nije bitno je li On dečko ili prijatelj, je li to ljubav ili samo trenutna zaljubljenost (jedna od onih koje kako došle, tako i prošle), kao što nije bitno je li ovo oktobar ili listopad. Kad kažeš 'listopad', barem nema zabune oko toga u kojoj je fazi ono jesenje lišće s drveta. Iako obožavam riječi, često nisu važne. Niti dovoljne. Bilo kako bilo, listopad ili oktobar, bio je vraški dobar i neočekivan. Sad kad je na potpunom izmaku, mogu to sa sigurnošću reći. Samo mi je jedan listopad do sada ostao urezan u misli. Onda kad sam upisala faks. No to je neka sasvim druga priča. Ovaj je listopad bio mnogo ljepši. Topao, vedar, pun smijeha i poneke suze. Ovaj je listopad donio predivne sunčane dane u kratkim rukavima i još divnije večeri u tim istim kratkim rukavima u prisustvu dvoje neobičnih novih prijatelja koji su ostavili velik trag u mom životu. Čak i sada, kad više nisu tu, nego nas dijeli 1000 km, su mi u mislima. I srcu. Prodrmali su moj listopad do temelja. Natjerali me da progledam, da možda nešto i promijenim, te se zauzmem za sebe kad mi nije po volji. Vježbala sam engleski, ponekad se zacrvenila poput male djevojčice koja se ne zna nositi s komplimentom i definitivno potvrdila da rakija udara baš tamo gdje treba. U nekoliko sam se navrata rasplakala, donijela nekoliko ispravnih odluka, za koje ni sama nisam znala da sam sposobna. A kažu da sam obična emotivka i da sam nesposobna razmišljati glavom i isključiti onaj glupi emotivni organ na lijevoj strani tijela. U listopadu sam otišla na operu, kupila novu biljku za stan, stavila crveni ruž na usne. Čak nekoliko puta. Pokisnula do kože, a da me to uopće nije smetalo. Mnogo sam pisala. Još više sanjala, i noću i danju.
Listopad će trajati još koji sat, a ja ću i dalje svaki dan prolaziti istom ulicom, gledati u ista vrata i sanjati. Željeti. Listopad je donio brojne mirise, dodire, okuse. Slike lagano blijede, ali sve ostalo i dalje me podsjeća na sjajan listopad. Da smo barem imali koji dan više.
Opet sam se raspisala. Rekoh vam da volim riječi.
Nema komentara:
Objavi komentar