Povratak u Beograd. Napokon. Svugdje je lijepo, ali u Beogradu je najljepše (dobro, u Londonu je još ljepše, ali on je trenutno opcija samo u nekim snovima, a snova mi barem ne nedostaje). Nas četiri smo krenule automobilom prema Beogradu u 6 ujutro. Rano. Prokleto rano. Probudila sam se u pet. Draže mi je kad u 5 ujutro tek legnem spavati. Nasilno ustajanje mi uopće nije drago, pogotovo otkako sam se ulijenila (da mi je barem neugodno koliko sam lijena, ali nije). Sve je to nešto brzo išlo, autoput, 160 kn/h, dobro društvo i još bolji razgovori. Nisam se ni snašla, a bili smo na granici, a onda i na naplatnim kućicama pred Beogradom. Simpatičan stariji gospodin provirio je iz svog radnog prostora kroz slabo otvoren prozor i najprije nas počastio melodijom: "Što je danas lijep i sunčan dan... Ona danas dolazi iz Zagreba...". Sve četiri smo se nasmijale. No tu razgovor nije bio gotov. U jednom nas je trenutku taj isti gospodin upitao:
"Da li znate kako se zove taj vaš auto?"
Ostale smo zbunjene i nastupilo je međusobno pogledavanje.
"Akvarijum." Odgovori on kratko i pričeka našu reakciju.
Ja sam znala što slijedi, ali ne i moju suputnice. Nastavile su se zbunjeno pogledavati i na trenutak su čak pomislile da se radi o automobilu.
"Znate zašto se tako zove?" Nastavio je on uporno. "Jer u njemu same RIBE."
Prasnuli smo od smijeha.
Beograde, dobro jutro!!! Tko te ne bi volio?! Divan početak još divnije subote. Ako je točno da se po jutro dan poznaje, jedva čekam ostatak dana.
Nema komentara:
Objavi komentar