Našli smo se u pola 6 ujutro. U zadnje vrijeme volim reći da imamo neke čudne aranžmane. Kad smo napokon legli u krevet, uhvatili smo nekih 10 minuta za razgovor prije nego nas potpuno obuzme san. Razgovor je uglavnom bio o tome kako smo proveli dan.
"Upoznao sam čoveka - ženu!" odjednom je rekao s osmjehom na licu.
"Koga?" zbunjeno sam upitala.
"Bibo, Bipo... Bobi!!!" uzviknuo je sretno kad se sjetio njegovog imena. "On je žena u muškom telu." objasnio mi je, iako mi je sve manje bilo jasno. "Đuskao je na brodiću, s nekom maramom, skinuo se u ćega i blejao tako. Ali mnogo je drag i dobar."
Već se razdanilo, no zbog zatvorenih očiju nije mogao vidjeti moj zbunjen izraz lica.
"I vi ste mu to dopustili?" upitala sam referirajući se na druge klubove koji bi ga vjerojatno istog momenta izbacili.
"Naravno. Mi smo friendly raspoloženi. Nikome nije ništa radio. Smarao je doduše nekolicinu ljudi koji su onda hteli da ga biju, no dobar je Bobi. Zna on da se odbrani." zaključio je.
Nismo dalje govorili. Njega je svladao san (malo mu treba), a ja sam dočekala da se potpuno razdani prije nego li sam napokon zaspala. Čudan je taj "Bobi", tko god on bio. No jedno je sigurno, mora da je sretan što živi u Beogradu. Kako bi svijet bio dosadan kada bismo svi bili isti.
Kako bi svijet bio radostan kada bi u njemu bilo više ovakvih kao autoriva i njen dragi :-)
OdgovoriIzbriši