Pišem bajku. Ili ona piše mene. Junakinja je pomalo nalik meni. Crna kovrčava kosa, visoka 1,68 m. Samo što njoj ide magija. Možda ide i meni, ali još nisam otkrila. Nervira me što mi se ni jedna želja od onih silnih "ispuhanih" trepavica nije ostvarila. Kladim se da se to mojoj junakinji ne bi dogodilo. Otvori svoju knjigu s čarolijama, uspješno vrati vrijeme unazad i nije joj dosadno. Nikad. I ona provede subotu navečer doma. Ali iz drugih razloga. Ipak, nema ona ovo što imam ja. Nekoga koga obožava. Uskratila sam joj to zadovoljstvo. Treba ga zaslužiti prvo. I mirna sam. Još uvijek nekako bezbrižna. Ona nije. Valjda nas sve prate neki problemi. Čak i junake iz bajka. Barem iz mojih bajka. Samo neka netko potjera tu kišu još malo. Tako mi godi danas.
Nema komentara:
Objavi komentar